Građenje kao obrazovanje

arhitekt Diébédo Francis Kéré
razgovarali Tomislav Pavelić i Mia Roth Čerina

 

Put Diébéda Francisa Kéréa jedinstven je u suvremenom arhitektonskom prostoru. Kao sin poglavice sela Gando u Burkini Faso, bio je jedino dijete svoje generacije kojemu je bilo omogućeno školovanje. Odlazak od kuće u dobi od sedam godina do kasne ga je adolescencije odveo u Berlin, gdje je upisao Tehničko sveučilište i diplomirao arhitekturu. Za studija je prikupljao sredstva za izgradnju škole u Gandu, koja je bila njegov diplomski projekt i realizacija za koju je nagrađen nagradom Aga Khan. U obrazloženju te nagrade, premda se ističu arhitektonske vrline projekta, u prvi se plan stavlja društveni značaj Kéréova rada jer u provedbu projekta uključuje cijelu lokalnu zajednicu i zato što smisao svog, s afričkoga stajališta povlaštena, položaja vidi u nesebičnom prenošenju europskih iskustava i znanja u afrički kontekst. Danas spaja utjecaje formativnih pozadina u projektima koje izvodi u cijelom svijetu, a specifične metodologije obrazovanja kroz izravno sudjelovanje prenosi i studentima u Berlinu, na Harvardu, u Mendrisiju ili Münchenu. Godine 2017. izveo je sedamnaestu iteraciju privremenog paviljona Serpentine u parku Kensington Gardens u Londonu.

 

Cijeli članak pročitajte ovdje.